Toby i Rex tupo su gledali kroz rupe na maskama. Welibus ponovi naređenja prateći se hymerkinom. Robovi se poklone i odu.
Thissell je zaprepašteno gledao instrument. — Nemam blagog pojma kako da naučim svirati ove stvari.
Welibus se okrene Rolveru: — Što je s Kershaulom? Možemo li ga uvjeriti da da neke osnovne instrukcije Ser Thissellu?
Rolver kimne zamišljeno: — Kershaul bi mogao to preuzeti.
Thissell upita: — Tko je Kershaul?
— Treći iz naše male skupine prognanih — odgovori Welibus — antropolog. Jesi li pročitao Sjajni Zundar? Rituali na Sireni?
Narod bez lica? Ne? Šteta. Izvrsni radovi. Kershaul ima veliki ugled i vjerujem da s vremena na vrijeme posjećuje i Zundar. Nosi Pećinsku Sovu, ponekad Zvjezdanog Lutalicu, pa čak i Mudrog Suca.
— Prešao je na Ekvatorijalnu Zmiju, — reče Rolver. — Varijantu s pozlaćenim zubima.
— Stvarno! — divio se Welibus. — Zaslužio je, moram priznati.
Izvrstan čovjek, dobar drug, uistinu. — I zamišljeno udari u zachinko.
Prošla su tri mjeseca. Pod pokroviteljstvom Mathew Kershaula, Thissell je vježbao hymerkin, gangu, strapan, kiv, gomapard i zachinko. Kontra-kamanthil[5], krodatch, slobo, vodena lutnja i drugi instrumenti mogu pričekati, rekao je Kershaul, dok Thissell ne savlada šest osnovnih. Posudio je Thissellu snimke dobro poznatih Sirenaca kako razgovaraju u raznim raspoloženjima i uz različitu pratnju, tako da bi Thissell mogao naučiti melodijske konvencije trenutno u modi i usavršiti se u suptilnostima intonacije, različitim ritmovima, kontraritmovima, složenim ritmovima, nagoviještenim ritmovima i zadržanim ritmovima. Kershaul je tvrdio da je sirenska glazba fascinantna za proučavanje i Thissell se složio da taj predmet još ni izbliza nije istražen. Četvrttonsko ugađanje instrumenata omogućivalo je upotrebu dvadeset i četiri tonalitete pomnoženih sa pet skala u općoj upotrebi, a rezultat su bile stotinu i dvadeset različitih skala. Kershaul je ipak preporučio Thissellu da se usredotoči na učenje osnovnih tonaliteta svakog instrumenta koristeći samo dvije skale.
Bez nekog važnijeg posla u Fanu, osim tjednih posjeta Mathew Kershaulu, Thissell je odveo kuću-brod osam milja južno i ukotvio je u zavjetrini stjenovita rta. Da nije bilo stalnog vježbanja, ovdje bi Thissell vodio idiličan život. More je bilo mirno i kristalno bistro; obala, obrubljena sivilom, zelenilom i tamnoljubičastom bojom šume, nalazila se blizu ako je želio protegnuti noge.
Toby i Rex imali su prostorije u prednjem dijelu, a Thissell je ostale prostorije imao za sebe. S vremena na vrijeme zabavljao se idejom o trećem robu, možda mladoj ženi, da doda šarma i veselja društvu, ali ga je Kershaul odgovorio, bojeći se da bi intenzitet Thissellove koncentracije mogao opasti. Thissell se nevoljko složio s time i prionuo učenju šest instrumenata.
Dani su brzo prolazili. Thissellu nikako nisu dosadili sjajni prizori zore i zalaska sunca: bijeli oblaci i plavo more u podne; noćno nebo rasvijetljeno sa dvadeset i devet zvijezda Roja SI-715. Tjedni izlet u Fan smanjivao je dosadu. Toby i Rex nabavljali su hranu; Thissell je posjećivao raskošnu kuću-brod Mathew Kershaula radi poduke i savjeta. I tada, tri mjeseca nakon Thissellova dolaska, stigla je poruka koja je potpuno poremetila rutinu: Haxo Angmark, ubojica, agent-provokator, okrutna i lukava zvijer, stigao je na Sirenu.
Zadržati i zatvoriti tog čovjeka! glasilo je naređenje. Pažnja!
Haxo Angmark vrlo je opasan. Ubiti ga bez oklijevanja!
Thissell nije baš imao kondicije. Trčkarao je pedesetak metara dok se niie zadihao, a onda je počeo hodati: između niskih brežuljaka okrunjenih bijelim bambusom i crnom velikom paprati; preko livada žutih od travnatog oraha, kroz voćnjake i divlje vinograde. Dvadeset minuta je prošlo, dvadeset i pet: s težinom u želucu Thissell je znao da je prekasno. Haxo Angmark se spustio i možda već prolazi ovim putem prema Fanu. Ali putem je Thissell sreo samo četiri osobe: dječačića u lažno-divljoj maski Otočana Alka; dvije djevojke sa Crvenom Pticom i Zelenom Pticom; čovjeka maskirana kao Šumskog Vilenjaka. Prilazeći čovjeku, Thissell naglo stane. Da li je to možda Angmark?
Thissell smisli varku. Hrabro priđe čovjeku i zagleda se u odurnu masku. — Angmark — poviče jezikom domovinskih planeta — uhapšen si!
Šumski vilenjak zurio je ne razumijevajući i ponovo krene svojim putem.
Thissell se postavi ispred njega. Posegne za gangom, a onda se sjeti konjušareve reakcije i umjesto toga zasvira na sachinku: — Putuješ putem iz svemirske luke — zapjeva. — Što si vidio ondje?
Šumski Vilenjak zgrabi ručni rog, koji se koristi za ruganje protivniku na bojnom polju, za dozivanje životinja, a ponekad za pokazivanje grube i čvrste okrutnosti. — Gdje putujem i što vidim tiče se samo mene. U stranu stani ili ću ti na lice nagaziti. — Zakorači naprijed i da Thissell nije skočio u stranu, Šumski Vilenjak bi možda ispunio svoju prijetnju.
Poslije povlačenja Thissell je ostao zureći. Angmark? Vjerojatno nije, s takvim sigurnim rukovanjem ručnim rogom. Thissell je oklijevao, a zatim se okrenuno nastavio svojim putem.
Stigavši u svemirsku luku, otišao je ravno u ured. Teška vrata bila su odškrinuta; kad se Thissell približio, na vratima se pojavi čovjek. Nosio je masku od tamnozelenih pločica lisku na, plavo lakiranog drveta i crnih pera — Jezerska Ptica.
— Ser Rolver — vikne Thissell zabrinuto — tko je izišao iz Carina Cruzeira?
Rolver je dugo promatrao Thissella. — Zašto pitaš?
— Zašto pitam? — začudi se Thissell. — Zacijelo si vidio svemirogram koji sam primio od Castel Cromartina!
— Oh, jesam — reče Rolver. — Svakako. Naravno.
— Dobio sam ga tek prije pola sata — reče Thissell ogorčeno.
— Stigao sam što sam brže mogao.Gdje je Angmark?
— Pretpostavljam da je u Fanu — reče Rolver. Thissell tiho prokune: — Zašto ga nisi zadržao, zaustavio na neki način?
Rolver slegne ramenima: — Nemam ovlaštenja, želje ni mogućnosti da ga zaustavim.
Thissell se borio protiv svoje zlovolje. Hladnim, proračunatim glasom reče: — Na putu sam susreo čovjeka s prilično sablasnom maskom — tanjuraste oči, crvene rese.
— Šumski Vilenjak — reče Rolver. — Angmark je donio masku sa sobom.
— Ali svirao je ručni rog — prosvjedovao je Thissell. — Kako bi Angmark…
— Sirena mu je dobro poznata; proveo je pet godina u Fanu.
Thissell zlovoljno progunđa. — Cromartin to nije spomenuo.
— To svi znaju — reče Rolver slegnuvši ramenima. — Bio je trgovinski zastupnik prije Welibusa.
— Jesu li se on i Welibus poznavali?
Rolver se kratko nasmije: — Naravno. Ali nemoj sumnjati u jadnog Welibusa, najviše što je učinio je namještanje računa; uvjeravam te da nije drug s ubojicama.
— Govoreći o ubojicama — reče Thissell — možeš li možda posuditi kakvo oružje?
Rolver ga začuđeno pogleda. — Došao si ovdje da savladaš Angmarka goloruk?
— Nisam imao izbora — reče Thissell. — Kada Cromartin nešto naredi, očekuje rezultate. U svakom slučaju i ti si ovdje sa svojim robovima.
— Ne računaj na moju pomoć — reče Rolver. — Nosim Jezersku Pticu i ne pretendiram na hrabrost. Ali mogu ti posuditi energo-pištolj. Nisam ga odavno koristio; ne jamčim za njegov naboj.
— Bolje išta nego ništa — reče Thissell.
Rolver uđe u ured i trenutak kasnije vrati se s pištoljem.
— Što ćeš sada?
Thissell zatrese glavom. — Pokušat ću naći Angmarka u Fanu. Ili je možda krenuo u Zundar?
Rolver razmisli. — Angmark bi mogao preživjeti u Zundaru. Ali vjerojatno će malo raditi na svojoj muzikalnosti. Mislim da će ostati u Fanu nekoliko dana.
5
Kontra-kamanthiclass="underline" instrument sličan gangi, samo što se tonovi stvaraju savijanjem i približavanjem kruga od štavljene kože prema jednoj ili više od četrdeset i šest žica.